Ukoliko se olinjalom "vuku koji je preživeo zimu, ali ništa nije zaboravio", dozvoli, ne da krene u ofanzivu, već da samo zauzme položaj nasuprot akadamske zajednice, nema te inicijative, onlajn nastave ili bilo čega trećeg što će ga sprečiti da lično zgazi univerzitet i osveti se svakom nelojalisti ponaosob. Kako bi ovakav horor ostao u domenu naučne fantastike, neophodno je da se iz mesta zaustavi nešto što liči na početak izrežiranog raskola unutar zajednice, koja je glavni pokretač promena i ujedinitelj pobunjenog građanstva. Sve to prati zaglušujuća buka koja dopire sa svih mogućih pogrešnih stana, pa se više ne može čuti ni glasno koprcanje jedine instuticije, koja je nakon sedam meseci opšteg ignorisanja studentskih zahteva, dala neki znak da je možda spremna da konačno proradi, ali i odredi novu trasu za brži izlazak iz aktuelne krize.
Da su korupcionaške afere u Srbiji poprimile međunarodni karakter i dosegle neslućene granice do te mere da se kontekstu istih sad pominje i porodica američkog predsednika Donalda Trampa, već nedeljama je vest koja trese Evropu i Ameriku. U Srbiji pak, koja je navikla da živi mimo sveta, vest da je Tužilaštvo za organizovani krminal (TOK) povelo istragu protiv bivšeg direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, koji je od naroda otuđio kulturno dobro zvano kompleks Generalštab, ostala je zatrpana pod tovarom dnevnih događaja.
Informacija da je policija odbila da postupi po nalogu tužioca i uhapsi još nekoliko osumnjičenih, a koji su izvesno visoki funkcioneri vladajuće kaste i direktni nalogodavci skidanja zaštite s Generalštaba, izvela bi, u civilizovanom svetu građane na ulicu i pokrenula proteste koji bi morali da rezultiraju ostavkom Vlade i vanrednim izborima. U ovdašnjem svetu, ljudi su već na ulicima i već uveliko traže vanredne izbore, ali se iz nekog razloga, njihova pažnja ne usmerava na one, čija bi dalja istraga nesumnjivo predodredila dalju sudbinu građanske pobune i izvesno donela konkretan pomak.
Ali ne… Koga je na auto-putu opsovala Suzana, odakle njoj pratnja BIA, kome je i zašto dala snimak, pitanja su kojima je otpočelo organiozovano sluđivanje i skretanje pažnje još prošlog vikenda. Nastavljeno je „junacima“ koji su slomili vilicu studentkinji u Novom Sadu, odlukom da se troje aktivista pusti u kućni pritvor, a troje zadrži u zatvoru, ne bi li, verovatno opstala tenzija u vezi sa slučajem na koji smo takođe, kao što će verovatno biti s Generalštabom, obratili pažnju s mesec dana zakašnjenja. Usledila je i smena zbog „podizanja pendreka na naprednjake“, a sve to pod okriljem najave o početku raskola unutar akademske zajednice.
Tako je Inicijativa za spas Univerziteta u Beogradu, kojom su prošireni rektorski kolegijum i dekani fakulteta ponudili studentima da u cilju spasavanja školske godine, ali i opstanka pod teretom režimske odmazde, obustave blokade, opravdano je izazvala veliku zabrinutost među studentima, ali i u čitavom društvu.
Da bi ovako nešto moglo da se dogodi, dalo se naslutiti još pre nekoliko nedelja, i to iz tri konkretna događaja – sastanka delegacije rektora Vladana Đokića sa novopečenim premijerom i ministrom prosvete, a sa kog su gluvonemo, bez komentara, trčeći, pobegli pred novinarima. Javnost nekoliko dana nije imala nikakvu informaciju o tome šta se događalo na tom sastanku, a u iščekivanju obraćanja rektora, stigla je nepotpuna i ubrzo zatrpana informacija o drugom ključnom događaju – ostavci kompletne uprave Pravnog fakulteta u Beogradu, za koju do danas ne znamo da li je naposletku i realizovana.
Potom je usledio i treći događaj, radnog naslova „Povratak u Koralovo“, kada je Patrik Drid, dekan novosadskog DIF, ušao u istoriju kao prvi dekan koji je pozvao i nahuškao policiju na svoje studente, među kojima je bilo više teže povređenih. Nesporno je da su panika i histerija zbog studentske i građanske pobune dostigle tačku ključanja, te da je režim uz pomoć svojih struktura unutar tajnih službi, posegao za onim metodama kojima prevazilazi svaku kriznu situaciju, u ovom slučaju nesporno represivnijim.
Šta je izazvalo delegaciju rektora Đokića da onako pobegne iz Vlade, a onda nekoliko dana ćuti, možemo samo da nagađamo. Da delovanje neće biti usmereno samo na vrh akademske zajednice, već da je režim spreman da na svaki fakultet i na svakog studenta pošalje čopor uniformisani batinaša i izvesno parapolicajaca, pokazao je upravo na primeru obračuna ispred DIF.
Nema sumnje da je takva represija, dodatno otežana egzistencijalnom ugroženošću zaposlenih, koje je individua sužene svesti, bez dana radnog staža, isplatila krompirom umesto ličnim dohotkom, saterala uza zid uprave univerziteta i fakulteta, a potom ih prinudila da sednu za isti sto i sastave onakvu incijativu.
Ovakvih slika i prikaza nagledali smo se u poslednjih 13 godina nebrojano puta, a režim je svakog puta zadovoljno trljao ruke što su se nekakvi pučisti još jednom povukli pred pretnjama, nasiljem, ucenama…Tako bi bilo i sad, da se nisu isprečile te balave prokletinje, strani plaćenici, „šolakovci“, „kandićevci“, „boljševički blokaderi“ ili pak nekima bliži kao „neiskustveni amateri“, „izmanipulisani srljači u propast“…
Zovite ih kako hoćete, ali samo se oni još nijednom nisu povukli pred otelotvorenjem mitskog zla, već su svojim glasnim „ne!“ opet pokazali zašto predstavljaju jedinu preostalu opciju, koju smo dužni da branimo i pratimo u stopu, pa tačno nas odveli i u propast. Zasad smo na bezbednoj udaljenosti do koje smo stigli upravo njihovim „amaterizmom“ , dok se s iskustvenim profesionalcima, 13 godina, klatimo na ivici provalije.
Kao što je to inače u životu, i ovde je taj, kako ga pojedinci zovu, „amaterizam“ masovan, a što je u datim okolnostima bitnija kategorija i od priznatog, a kamoli nepriznatog profesionalizma. Ne trebamo zaboraviti da za manje od dve godine svedočimo masovnom okupljanju građana oko grupa koje nisu partijske (ProGlas i studenti), pa je donekle i razumnjivo zašto su obe trn u oku i onima od kojih se to najmanje očekuje.
Zbog toga je od vitalne važnosti da se zaustavi ovaj raskol između „jedine preostale hrabre, smele i nedodirljive opcije“ i njihovih profesora, koji sigurno nisu imali nečasnu nameru kada su sastavljali svoju Inicijativu. Bitno je podsetiti ih da se prema izmenama Zakona o visokom obrazovanju, gašenju struje i grejanja fakultetima i uopšte, kako oni kažu, odbrani univerziteta ne smeju ophoditi kao prema nečemu što će se nesporno dogoditi, već preme onom što će sada zaustaviti i sprečiti.
U ovom trenutku, samo dalja borba može sačuvati univerzitet, a ne povlačenja na onlajn nastavu. Studenti sve vreme pozivaju na generalni štrajk znajući da ovu vlast može samo da uznemiri potpuni kolaps. A upravo bi se to dogodilo sa predstojećim maturskim i prijemnim ispitima, upisima, rasporedom domova…
I za kraj, ako ste poslednjih dana bili obuzeti sastavljanjem Inicijative i propustili da spoznate da raspisivanje izbora koje dovodite u pitanje, ne zavise od prepariranog vuka, već od neometane istrage koju u slučaju „Generalštab“ pokušava da sprovodi Tužilaštvo za organizovani krminal, a o kojoj bruji pola sveta.
Od te istrage i činjenice da li će imati podršku da rade svoj posao, isključivo zavisi da li će izbora biti i pre nego što se bilo ko i nada. Pad Vlade u ovom trenutku je u rukama TOK koje je trenutno najbliže ostvarivanju jednog dela studentskih zahteva.
Zato, studenti, podržite TOK.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare